Revolucija ili Dječaci s puškama

“BUENAS NOCHES!” Tamnoput čovjek kovrčave smeđe kose, u četrdestim godinama, dočekao nas je na vratima hostela. Kretnje su mu bile pomalo nervozne, a govor naglašen, svaku riječ izgovarao je glasno, kao da se muči. Već se spustila noć, vozili smo se šesnaest sati iz Gvatemale i bila sam premorena. Pomislila sam kako je sigurno jako pijan. Ušli smo unutra za njim da nam pokaže smještaj. Pojavila se žena u podužoj bijeloj haljini koja je izgledala kao spavaćica, tamo je bilo ljeto pa je to mogla biti i ljetna haljina. Pružila nam je ruku, pričala je književni španjolski, imala je neobičan naglasak. Rekla nam je kasnije da je Poljakinja.

-Sigurno ste već upoznali Abrahama. -Okrenula sam glavu, nisam vidjela kada je nestao.
-On će vam mijenjati ručnike, čistiti, POZDRAVLJATI vas…-I ona je čudno naglasila riječ kao da ga emitira.
-S njim možete vježbati španjolski jer on svaku riječ ispravno i polako izgovara.-Nježno se nasmijala.

Ipak nije pijan, pomislila sam i bilo mi je malo neugodno. Vanjski prostor hostela bio je otvoren, sve je bilo vani, i kuhinja, i stol za jesti, i fotelje za odmarati se. Strop je bio od dasaka i nešto lima, grane visokih stabala grejpa stvarale su sjenu jer su rasla po sredini poluotvorene prostorije. Plodovi grejpa trulo su ležali na podu, mačke su se igrale s njima jer su podsjećali na lopte. Bili smo istodobno unutra i van, ako bi pala kiša sigurno bi nas sve stopila.

Otvorila sam drveni ormarić da u njega stavim ruksak, mačka je zarežala iz dubine mraka pa divlje istrčala van. Odjednom ih se pojavilo još, penjale su se po stolu, valjale po kaučima i šetale oko šalica koje su se sušile na kuhinjskom stolu. Naravno da niti jednu nisu razbile. Kihnula sam nekoliko puta, alergija se popela iz grla, pa počela izbijati na nos i oči. Mačke su nestale, sakrile su se u druge ormare.

-Moramo imati puno mačaka, znate, zbog žohara su dobre.
-Da, da, naravno. -U očima su mi natekli kapilari, agresivno sam svrbila nos.
-Pokazat ću vam vašu sobu.

Bojim se spavati na krevetu na kat i uvijek biram onaj donji. Postavila me baš na gornji, bio je neuobičajeno visok. Popela sam se u stepenice, na bijeloj posteljini bilo je milijun malih mrvica, valjda se nešto iz stropa ljuštilo i padalo po krevetu. Kihnula sam još koji put pa legla na te mrvice. Toni je isto bio na visokom krevetu, njemu nije smetalo. Rekao mi je: “Nemoj se bojat, pa nisi nikad pala ni s normalnog, koliko ljudi spava u krevetima na kat.” Ja sam mu odgovorila da se nikad ne priča o statistikama onih koji su pali s kreveta na kat i da je prije bilo užasno puno takvih ozlijeda, da su neka djeca čak i umrla i da mislim da mora biti puno viša ograda ili ih jednostavno treba zabraniti jer nisu sigurni. I dalje nije izgledao zabrinuto. Makla sam se bliže uza zid, bila sam jako umorna i ipak sam na kraju brzo zaspala.

Leon je osnovan 1524. godine, nekih trideset kilometara istočnije od mjesta gdje se trenutno nalazi. Sto godina kasnije, pogodili su ga potresi i vulkanska erupcija, tada je premještan na današnju lokaciju. Taj stariji dio naziva se Leon Viejo (Stari Leon), te je 2000.godine proglašen Svjetskom kulturnom baštinom UNESCO-a.

Probudila sam se na krevetu, nisam pala. Bili smo jako gladni jer nismo večerali. Poljakinja nas je uputila u lokalni restoran koji poslužuje samo doručak, rekla je da je u cijenu uključena neograničena količina kave. Otišli smo tamo. Bilo je puno ljudi: obitelji, parovi, prijatelji, djeca, svi na doručku. Četiri muškarca pjevala su u kutu restorana. Šteta što doma ne prakticiramo muziku uživo za doručkom. 

101570976_385591642389280_8597143643066728448_n

Neobičan je zrak u Leonu. Napet, težak, mlad, sa svim tim grafitima, pomalo revolucionaran. Uzeli smo ‘free walking tour’, mladić naših godina proveo nas je po Leonu i pričao o povijesti. Sudjelovao je u prosvjedima koji su se dogodili 2016. godine. Bio je vidno razočaran, ali i pun nade: protiv Ortege i za revoluciju.

100603347_938376149941162_7720717418418405376_n

101072062_553380252041919_6858972890931396608_n

U kolonijalnom razdoblju, Leon je bio glavni grad Nikaragve. Kako je s vremenom postao liberalno, lijevo orijentiran grad, s desne strane prkosila mu je konzevativna Granada, željna da se dočepa tog naslova. Oba grada spadaju u najstarije kolonijalne gradove Amerike. Granada je ekonomski prosperitetnija, prevladava utjecaj Sjeverne Amerike. Ulice Leona išarane su grafitima o revolucionarima, studenti čine većinu stanovništva; Leon je grad umjetnika i pjesnika. Kako bi se izbjegle nesuglasice koje proizlaze iz suprotnosti, za glavni grad Nikaragve odabrana je Managua.

-Bilo bi dobro da nakon ove ture kojom sam vas ja proveo, posjetite Muzej revolucije. Vodiči su ljudi koji su sudjelovali u ustanku i ispričat će vam svoju priču. Možete im postavit razna pitanja.

Pojeli smo, pa otišli kako nas je uputio, u Muzej revolucije. Tri čovjeka koji su imali preko sedamdeset godina sjedila su na ulazu, jedan je iz plastičnog tanjura jeo ručak. Ustali su se i brzo krenuli s predstavljanjem. “Engleski ili španjolski?”, jedan od njih nas je upitao. Toni je samouvjereno odgovorio: “španjolski”. Ozbiljno sam ga pogledala. “Mislim da je ipak bolje na engleski,” napokon sam rekla. “Naravno, naravno, imamo mi vodiča koji zna engleski”. Spustio se čovjek, mlađi od njih trojice, pozdravio nas je na engleskom jeziku. Započeli smo turu. Šetali smo po prostorijama zgrade, zidovi su bili oljušteni, u kutovima je bilo prašine i žbuke. Stare fotografije drvenih okvira visjele su sa zidova, vodič je nosio uski i dugi štap kojim je udarao o te okvire da nam privuče pažnju. Pričao je o revoluciji i o Amerikancima. Bio je ravnodušan, prolazio je te fotografije tko zna koji put. Mladići u uniformama, slika jednog vođe, slika drugog vođe, Kennedy, razrušeni Leon, djeca, oružje, žene s maramama, pa opet slika vođe…

Popeli smo se na krov. Krov je isto bio dio ture. Pridružio nam se još jedan par, momak i cura. “Hodajte po ovoj crti”, pokazao je na bijelu liniju koja je bila povučena kredom po crvenim gredama. “Very safe, very safe.”
“Aaaaa”, djevojka iza je zajaukala. Noga joj je propala u rupu na krovu. Izvukla je van, bila je krvava i izderana. Vodič se zaustavio i opet pokazao na bijelu liniju povučenu kredom. Mogla je bolje paziti gdje gazi. Dozvao je jednog od tri čovjeka s ulaza. Došao je najniži s brkovima, ljuto su komentirali situaciju, pregledavali su njenu nogu. Ona ih je umirivala, rekla je da joj nije ništa. Krv joj je tekla s gležnja, smijala se neugodno. Nastavili smo šetati po krovu.

(pogled prema gradu iz Muzeja Revolucije)100822106_623713524893846_7653008281199181824_n101387019_651534815431719_2602256462000422912_n

Muzej revolucije građevina je u kojoj su se vojnici skrivali, držali oružje i odbijali metke. Pukotine u zidovima i rupe od tih metaka, svjedoče povijest samim svojim postojanjem. Neugledne, prašnjave prostorije prepune starih fotografija za koje se nitko nije potrudio da ih bolje očuva, prikaz su duge i aktivne borbe, ali i zastoja, umora. Čovjek koji nas je vodio prepričavao je naučenu priču, kao da je ostao u komadu vremena gdje se skupila prašina pa je i njega prekrila. Kao da ni sam nije vjerovao u to što govori. Fotografije djece vojnika izgledale su tužnije što sam više gledala njegovu rezigniranu facu. Ostali su tu zakopani u prašini, neke od njih nisu ni postavili na zidove: stajale su na velikoj hrpi, jedna je prekrivala drugu i nijedna nije bila važnija od one prethodne.

(unutrašnji prostor Muzeja Revolucije)101197903_274131930456321_1312116541902290944_n

Pristupio nam je jedan od tri čovjeka s ulaza, izvukao je fotografiju iz hrpe i ponosno je pokazao : “Ovo sam ja.” Dodao mi je i ušutio. Čekao je odgovor, osjetila sam njegove oči na licu. Držala sam u ruci fotografiju dječaka s puškom: naslonjena uz njegov trup izgledala je kao da mu je srasla s tijelom.

Pogledala sam starca u oči pa rekla: Da, prekrasno!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s