Antigua

”Danas je točno misec dana puta. Osjećam se veselo i lagano, ja i Toni se dobro slažemo i dani brzo prolaze. Prije puta sam mislila kako ćemo dane provodit puno sporije, ali vrime tako brzo leti i toliko stvari se svaki dan dogodi da jedva stignemo obratit pažnju jedno na drugo, iako smo stalno tu. Život ko da stoji na putu, a mi samo prolazimo kroz njega i možemo di oćemo. Inače su stvari skroz drugačije, život prolazi, a ja stojim. U svakom slučaju na putu je dobro, nisan se umorila i ne fali mi doma. Sve je brzo prošlo i jedva čekam još. Sad idem leć, laku noć. ” (04.02.2020., zapisi iz dnevnika)

Posljednje dane našeg boravka u Gvatemali proveli smo u Antigui, kolonijalnom gradu koji je nekada bio i glavni grad Gvatemale, tada drugačijeg imena, Santiago de Guatemala. Zbog tragične povijesti, Antigua je prepuna ruševina i ostataka nekadašnjih kolonijalnih građevina koje danas u obliku stupova izviru kao španjolske zastave i podsjećaju na vrijeme kada su kolonizatori uzeli ono što nije njihovo, pa tamo gradili svoju priču i u svojim crkvama, kao da kultura ljudi koji su vjerovali u neke druge bogove i koji su posjedovali neke druge umjetnike, nije imala dovoljno dobre temelje za prijestolnicu.

91835652_218403006241793_9182889418879401984_n

Grad Antigua, tadašnji Santiago de Guatemala, osnovan je 1524.godine, no ubrzo nakon što je osnovan, grad je progutala vatra, nastala kao pobuna domorodačkog stanovništva. Španjolci se nisu bojali vatre, pa su ugasili požar i na ruševinama uspostavili novi grad, no ipak, nedugo nakon toga, 1527. godine, Santiago de Guatemala je u potpunosti uništen, ovaj put nisu bili krivi domoroci koji su se već mirili s kolonizatorima, već ga je progutala vatra koja je dolazila iz unutrašnjosti zemlje, lavina je spalila građevine do temelja, a snažni zemljotres popješio je uništenje cijeloga grada.

92099339_607610799967572_615570479687663616_n

Španjolci i dalje nisu odustajali, pa su ovaj put odlučili preseliti prijestolnicu nekih osam kilometara dalje, pa je ponovo izgraditi iz temelja. 1543. godine utvrđen je novi kolonijalni grad kao jedan od prvih na tom području, s najistaknutijim primjerom urbanističkog planiranja u Latinskoj Americi, a kako bi pokrstili domorodačko stanovništvo, krenuli su i s masovnom gradnjom crkava i samostana. Tih godina izgrađena je Antigua kakvu poznajemo danas.

Nažalost, ni taj prizor nije ostao vječan, dvjesto trideset godina koliko je grad bio kulturno, gospodarsko, vjersko i obrazovno središte Gvatemale, prirodne katastrofe u obliku potresa, poplava i vulkanskih erupcija, neumorno su podsjećale stanovnike na negostoljubivu poziciju grada. Grad je utvrđen na trusnom području kao i čitava Gvatemala koja se nalazi na rasjedu Sjevernoameričke i Karipske tektonske ploče, osim toga nalazi se na 1500 metara nadmorske visine, okružen je s tri vulkana, vulkanom Aqua, vulkanom Acatenangom i najaktivnijim, Fuegom. Grad u planini, okružen vulkanima koji povremeno eruptiraju zvuči kao savršena destinacija za snimanje filma, ali stanovnicima koji tamo žive stvarni život, priroda nije poklanjala samo lijepe slike. U 18. stoljeću dogodila su se tri razorna potresa, a treći koji se dogodio 1773., snage 7.3 po Richteru, uništio je gotovo čitavi grad. Između petsto i šesto ljudi poginulo je izravno od posljedica potresa, dok je isti broj umro naknadno zbog siromaštva i nedostatka mjesta za život.

Španjolci su se zasitili prirodnih katastrofa, odlučili su napustiti Santiago de Guatemala, pa su prijestolnicu preselili u malo stabilnije područje, osnovan je Guatemala City, glavni grad Gvatemale koji je to ostao do danas. Santiago de Guatemala, tako je izgubio svoj prvotni naziv i od tada se zove Antigua de Guatemala ili Stara Gvatemala, skraćeno Antigua.

92245136_1531058473719804_4656723694033305600_n

Nekakav romantičan šarm uvukao se u ulice grada i kao da se budi uvijek u vrijeme kada zalazi sunce jer svijetlost tada drugačije oboja zidove. Šetnje mirišu na miris parfema i znoja koji se već pomalo suši poslije podne kada žene pokrivaju ramena vestama jer se osjeti lagani vjetar. Tada se postepeno pali ulična rasvjeta, lagana i prigušena, pomalo siromašna i oskudna, toliko da bi pomislila kako nije ugodno šetati ovim ulicama kada mjesec u potpunosti zamjeni sunce. Ali ovako, poslije podne, svijetlost iz uličnih lampi miješa se s posljednjim zrakama sunca, pa još uvijek nije tako mračno i nebo je dovoljno plavo da umorne šetače izvuče iz njihovih osunčanih domova u japankama i sandalama, vani na ulicu popločanu vrućim okruglim kamenjima.

92088784_218171789249138_8054189128935276544_n

Pomislila sam kako ću se sigurno opet ovdje vratiti. Hranili smo se u hostelu i kuhali si obroke jer nismo imali novce za skupe restorane (možda sam baš zato pomislila da ću nekad opet doći), ali bilo je dovoljno makar gledati s ulice prema unutra, bogate interijere koji podsjećaju na one u ulicama Pariza i profinjene konobare koji vire kroz savršeno oprano staklo da ako se dovoljno dugo zagledaš, zaboraviš na kojoj se strani nalaziš.

92138774_2871438506305560_1261354774402433024_n

Mreža ulica u Antigui jedna je od najboljih primjera urbanističkog planiranja u Latinskoj Americi, izuzetno su ravne i duge, u smjerovima sjever-jug, istok-zapad, osmišljene po uzoru na talijansku renesansu. Ono što je nama bilo zanimljivo, je da ulice nisu asfaltirane, već su popločane glatkim okruglim kamenjima koja vožnju autom kroz te ulice čine poprilično izazovnom. Trend takvih ulica nastao je u Madridu, osmišljen od strane arhitekta Francesca Sabatinija kako bi se uspostavio bolji način odvodnjavanja ulica i tako spriječile zaraze i epidemije, obzirom da nije postojao moderni kanalizacijski sustav.

92320285_503330937216445_4383658512396320768_n

Sve kuće imaju samo prizemlje ili najviše do jedan kat, zidovi su najčešće obojani u žutu boju, ponekad i u crvenu ili plavu. Glavni trg izgrađen je u europskom stilu s velikom fontanom po sredini širokog i zelenog parka s važnim zgradama preko puta. Na crkvi ispred koje se nalaze prodavači suvenira, skuplja se jato golubova koji u razmacima od desetak minuta lete od crkve prema fontani gdje se kupaju, napiju vode, pa onda opet lete nazad na prozore koji gledaju na misu i raspelo.

91885589_503094007051786_6637867905813839872_n

Bilo je oko pet popodne, došli smo u taj glavni park, a ja sam tražila gdje ću popiti kavu.Iako je Antigua prepuna modernih kafića, profinjenih restorana i skupih butika, europskoj eleganciji kontriraju žene koje šetaju s košarama na glavi, pitarima s cvijećem, kutijama s igračkama ili posudama s voćem. One šetaju po parku, stanu do tebe, spuste košaru s glave, pa ti idu prodati mikrovalnu pećnicu koju su sakrile ispod šarene kape.

Osim njih, restoranima sa staklenim čašama na stalku, kontriraju i ulični prodavači pića.

-Toni, ja bi popila kavu.
-Daj, jel’ baš moraš sad pit kavu.
-Moram!
-Ti si ovisna, samo ti to ne razumiš.
-Dobro.
-Šta dobro? Ja bi šeta, ne da mi se negdi sad sidit i pit kavu, jesi jutros pila kavu??
-Upravo to, jutros sam je pila! Ti bi samo šeta po cile dane, oću popit kavu negdi na miru i malo sist.
-Ja bi samo šeta? A ti bi sidila u zatvorenom kafiću i pila kavu umjesto da budemo vanka i uživamo u gradu!
-Postoji coffee to go, pa mogu uživat vanka dok pijen kavu! Pusti me na miru više!
-Nisi normalna.
-Ti nisi normalan!

Prošlo je mjesec dana i bilo je vrijeme da se oko nečega kvalitetno posvađamo, a obzirom da nismo imali ništa pametno, odradili smo to ovako. Bila sam sretna što sam iz hrvatske i što slobodno mogu vikati Oću pit kavu, bez da me bude sramota oko čega se zapravo svađam.

Sjeli smo oboje na klupu u tišini, svatko na svoj kraj, a ja sam se posjela na govno od goluba, sve da dokažem kako ću se maknuti što dalje od njega i da me ništa u tome neće spriječiti. Gledala sam zamišljeno u daljinu, a zapravo sam birala u koji kafić ću se uputit kad se teatralno dignem i ostavim ga samog na klupi. Taman kad sam se planirala ustati jer sam odabrala kafić za koji mi se izdaleka učinilo da poslužuje i kolače, pristupio nam je čovjek odjeven kao konobar, imao je bijelu košulju i crnu mašnu.

-Buenas dias! -Oboje smo se ljubazno nasmijali da ne vidi ono drugo, pa rekli buenas dias.
-Želite li kavu? – Vukao je kolica s velikom posudom za koju nikad ne bi rekla da se unutra kuha kava.
-O si, si, siii! – Pogledala sam u Tonija zadovoljno i oboje smo se nasmijali, ali ne puno, samo malo.
-Kapučino, kava s mlijekom, velika, mala,…
-Obična, crna, bez ičega.-Onda je raširio prsluk, pa umjesto oružja pokazao niz različitih zaslađivača koji su se nalazili po malim džepovima poredani po redu kao set noževa.
-Ne, ne, bez šećera, hvala. – Onda je otvorio drugu stranu prsluka gdje je sada imao niz malih uskih bočica s tekućinama različitih boja, opet posloženih u nizu.
-Bademi, kokos, med, jagoda,…-Bili su to različiti okusi u tekućem obliku koje je sipao u kavu.
-Eto vi odaberite. -Ulio mi je par kapi ekstrakta badema u kavu, pa zatražio pet kuna.
-Samo pet kuna! -Napokon je prava Gvatemala došla do mene na klupu.
Ljubazno je nageo glavu, pozdravio me, pa otišao kružiti po parku sa svojom velikom posudom s kavom.
-Eto dobila si svoju kavu, jesi sad mirna?
-Jesan!
Toni se približio meni i golobovom govnu, pa smo opet bili na istoj strani klupe. Sad smo mirni barem mjesec dana, pomislila sam.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s