Priča sa sela

Odlučili smo se prebaciti na selo. Odrekli smo se interneta i vode sa špine, pa se uputili za San Jose, malo seosko mjesto udaljeno trideset kilometara od Floresa. Tamo nas je ugostila Kenzi, mlada majka dvoje djece, na obiteljskoj farmi s par koliba. Farmom šetaju kokoše i Dack, obiteljski pas. Široko zeleno dvorište krase tri palme koje strše iznad hemocka postavljenih ispred kolibe. S pogledom na cestu, smješten je mali restoran s dva pravokutna drvena stola u kojem Kenzi kuha za lokalce koji se tu zaustave prije nego nastave put za neki drugi grad.
84625684_2644122032322816_6524274842697465856_nS improviziranog šanka odzvanja zvuk voditelja radijske emisije kojeg nadjačava pivac koji se mota između kokoša. S kolibe visi tikva, a iznad hemocka indijanski ukras protiv poroka. Preko puta naše sobe nalazi se wc vrata obojanih u plavo. Zrak je sparan i osjeti se vlaga.

84644955_877389746048805_293591070862737408_n

86318060_2190010824640943_4858646165500985344_n

-Nemamo dohod vode, ali tu ispred su zalihe i kantica pa se možete tuširati tom vodom.-Dva velika bunara puna vode stajala su ispred wc-a, a kantica je plivala po površini.
-Nadam se da vam je to u redu. -Kanticom je zagrabila vodu, pa zalila umivaonik i vodu obrisala rukom.
-Nama nije nikakav problem, tu smo samo dva dana. -Kenzi je opustila ramena, nasmijala se pa glasno rekla Ah, bueno! Još uvijek je rukom prolazila po umivaoniku kao da čisti.
-Nego…Vama je to sigurno problem? -Upitala sam Kenzi.
-Da, to je veliki problem. Cijelo selo nema vodu, zalihe dobijemo dva puta tjedno, ali to nije dosta.
-Koliko dugo to već traje?
-Stalno je tako, već jako dugo. Sve obroke kuham tako…Nije lako. Nadam se da će se ubrzo riješiti! -Razvukla je osmijeh da ukroti brigu, al oči su joj ostale iste kao prije, pa je viknula bamonos!

Uskim puteljkom dovela nas je do plastičnog stola s dvije stolice koji je bio postavljen iza kolibe, s pogledom na jezero Peten Itza. Ispod nas nizala su se stabla, a grane su taman bile toliko visoke da se kroz njih vidi u daljinu. Kenzi nas je ostavila tu, pa otišla svojim putem. Brzo smo se zavalili u hemocke, pa zaspali u hladovini. Po teraci je udarala lagana tropska kiša.
84605359_566573683932171_6197379594694164480_nProbudili smo se u predvečerje, taman pred zalazak sunca, kiša je stala i zemlja je bila mokra. Dugom ulicom spustili smo se niže u selo. Par lokalaca sjedilo je na stupićima ispred parka s ljuljačkama i pilo pivu. Dječak i djevojčica prodavali su slatkiše na pokretnim kolicima, a oko Internet cafe-a okupljale su se većinom pubertlije. Crkva bijelih zidova bez zvonika stajala je iznad sela i virila iza brda, još nismo vidjeli crkvu sa zvonikom u Gvatemali. Iz lokalnog kafića glasno je svirala muzika gvatemalskog autora čije sam pjesme čula nekoliko puta. Mislim da se radi o Miši Kovaču Gvatemale. Ona najpoznatija ide Yo soy un hombre inteligente…, pa dalje kaže kako ga neće tako lako žena zeznuti…tako nešto bi i Mišo zapiva.

Oko šest sati popodne, u kutu, na raskrižju koje predstavlja trg, lokalac i mlada žena počeli su s postavljanjem štanda s tortiljama. Tri vrste mesa, salata i ljuti umak. Pojeli smo tortilje – ja dvi, Toni tri. Bile su odlične, vidi se da radi taj posao godinama. Kako se spustio mrak i psi su lajali sve glasnije, krenuli smo doma. Ne šetamo ulicama po mraku (pozdrav mami).
84873643_193338458708974_8175326851862888448_nJutro je bilo svježe, zrake sunca probile su oblake, pa je farma dobila zlatnu boju. Nasred zelenila stajala je Naomi, usana obojanih u rozo i uvijenih trepavica. Naomi je kćer od Kenzi i ima šest godina. U ruci je držala torbicu.
-Opa, di si se ti uputila?
-Tu.-Mirisala je na slatki ženski parfem.
-Tako uređena, nećeš u grad s mamom?
-Ne, igrat ću se tu. -Prihvatila sam odgovor, pa sam se uputila po kavu, a Naomi je polako šetala za mnom. Nismo se baš razumjele, ali smo pričale cijelo vrijeme. Maskarom je promašila oko, pa je na kapku nosila malu crnu fleku. Ne znam u kojem trenutku se kod djevojčica javi želja da šminkaju lice ili u kojem trenutku se krenu uspoređivati s drugim licima, možda starijih djevojaka. Sjećam se kada sam jednom izašla našminkanih usana vani, bilo je ljeto, a ja sam imala manje od dvanaest godina. Tata me uhvatio već ispred kuće, pa poslao nazad doma da se operem. Bila sam posramljena jer me vidio kričavih crvenih usana i ljuta što me uhvatio. Od tada sam čekala kraj osnovne škole da se krenem šminkati, tako mi je bar tata obećao da će biti. Nekada bi se našminkala, pa šetala takva po kući, to mi je bilo dopušteno. Što sam starija, manje se šminkam. Valjda se s vremenom navikneš na sebe ujutro. Ne znam je li za Naomi granica farma, nisam je pitala.
85114661_3300460606636915_3988595484796125184_nOdvojile smo se, a ja sam se uputila iza, za plastični stol. Doručak nam je poslužilo dvoje djece s farme, imali su nepunih petnaest godina. Putem sam viđala djecu koja rade u dućanima, kao kondukteri, konobari ili prodaju tortilje na ulici. Tako me nekoliko dana kasnije u Nebaju poslužio dječak koji nije mogao imati više od sedam godina, tako što mu je glava virila između slatkiša na velikoj polici u malom dućanu. Provirio je od iza i naplatio mi vodu, a izgledao je ozbiljno kao da taj posao radi već godinama.
85135304_2511534875787376_1219557058915860480_nDok smo jeli pridružio nam se Benjamin i sjeo na treću stolicu. Benjamin ima šest godina i ide u prvi razred. Kad odraste želi raditi u planini kao njegov ujak, sa životinjama. Ne jede šećer jer mu je dide umro od šećera.
85074395_1802107653254118_7149152164328243200_nSjedili smo s Benjaminom, a on je pričao i mahao rukama, a mi nismo razumjeli gotovo ništa. Nije mu to smetalo. Onda nas je pitao može li dovršiti ono što nam je ostalo na tanjuru. Rekli smo naravno da može, pa je uvalio prste u šećer i počeo ih lizati. Nakon toga je šećer ulio u posudu s ljutim umakom i sve to popio. Nisam ništa rekla, pustila sam ga da sve pojede, ali bilo mi je jasno zašto mu je dide mrtav.
84515660_171820434122777_5467022720996737024_nDo nas je došao pas Dack, a na stolu su ostale samo tortilje. Pitala sam Benjamina jede li Dack tortilje. Dack sve jede rekao je Benjamin iznenađen pitanjem, pa smo nahranili Dacka tortiljama. Pomislila sam na sve vlasnike koji od svojih pasa prave ljude, al’ onda sam opet pogledala Benjamina, pa mi je bilo jasno da ni ljudi ne žive puno bolje od pasa. Ne bi imalo smisla da nakon što je Benjamin pojeo šećer s ljutim umakom Dack ne jede tortilje. Tako se razine mijenjaju u svim aspektima. Dack sve jede, ljudi nemaju pitke vode. Kod nas Dack ne jede gluten, a ljudi pitkom vodom peru dvorište. Tamo gdje su uvjeti bolji, izmišlja se novi način da ne budu dovoljno dobri ili da budu još bolji (ovisi iz koje perspektive gledamo), a tamo gdje su uvjeti na bazičnoj razini, odgovori su vrlo jednostavni. Dack sve jede.
84577651_186356502597929_4906516634031620096_n
Pozdravili smo Benjamina pa se uputili u San Andres, maleno selo koje je šetnicom povezano sa San Jose-om. Dva sela međusobno su udaljena oko kilometra. Pogled iz San Andresa pada na selo preko puta jezera koje svojom visinom podsjeća na Sućuraj na Hvaru. Opet sam bila doma, a San Jose i San Andres bili su Gornja i Donja Vala. U San Andresu nalazila se ljekarna, kafići i više ljudi je bilo na ulici, dok je San Jose ipak bio mirniji s malom plažom i bućalištom. Šetnica po sredini je jednostavno morala biti Puntin.

U San Jose-u (Gornjoj Vali) proveli smo dva dana. Zadnju večer družili smo se s Kenzi i njenim ocem koji je pričao majanskim jezikom. To je bio naš prvi susret s čovjekom koji je izvorni potomak generacije maja. Bili smo znatiželjni i znali smo da je vrijeme da odemo, pa smo napustili malu obitelj. Sutra ujutro rano kao pivci odšetali smo s farme da uhvatimo prvi bus za dalje, u unutrašnjost Gvatemale do potomaka Maja.

Iduća destinacija – Nebaj, u planinama Chuchumatanes.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s