Nismo doma

Probudili smo se u 4 ujutro pa sjeli na taksi za zračnu luku da stignemo na let u 7 ujutro za Cancun u Mexicu. Vozač iz Bolta bio je vidno pijan. Auto je smrdio na pivu, dva puta je prešao gumom preko trotoara. Puno je pričao, al ga ja nisam ništa razumjela. Toni je pričao s njim, pa mi je kasnije rekao da ni on nije razumio gotovo ništa. Olakšao nam je odlazak iz Zagreba.

Putovali smo od 7 ujutro do 12 navečer s jednim presjedanjem u Frankfurtu. Ja nisam imala nikakav dojam da letimo preko oceana. Cijelo vrijeme osjećala sam se dobro i veselo. Valjda mi je više dojadilo čekati da sjednem na taj avion o kojem pričam zadnja tri mjeseca. Let je bio dug, al bilo mi je skroz ugodno. Zamišljala sam zalazak sunca u Cancunu i tirkizni ocean pa gledala kroz prozor u oblake.

Kad smo došli sve je bilo sivo i skoro je pao mrak. Nisam vidjela sunce, a more je izgledalo tamno zeleno kao u nas kad se sprema nevrijeme. Činilo se kao da će pasti kiša, ali nije. Uzeli smo prtljagu pa krenuli prema smještaju. U našem kvartu kuće imaju žičanu ogradu protiv provalnika. Naša kuća ima i zaštitne kamere. Ušli smo u sobu i zavalili se u krevet. Nisam više bila vesela. Bila sam zbunjena jer mi je došlo do glave da sam u Mexicu. Stavila sam čepiće u uši i masku za spavanje preko očiju pa tako ležala u krevetu i mislila
di san ja ovo došla. Zaspala sam nekad kasno.

Ne sjećam se točno kako smo se odlučili na ovo putovanje. Sjećam se da je Srednja Amerika bila u planu, ali onda smo se predomislili i odlučili putovati u Indoneziju i na Filipine mjesec ipo dana. Nakon toga smo izbacili Filipine pa ubacili Kinu. Onda sam ja diplomirala, a Toni je dao otkaz na poslu. Bili smo slobodni i odlučili smo putovati duže. Odabrali smo srednju Ameriku i 4 mjeseca. Ne sjećam se ni da sam maštala o nekoj destinaciji, samo znam da sam u glavi imala put. Bilo mi je nekako moraš otić bilo di.

Učili smo dva mjeseca španjolski. Samouko, preko mojih metoda na koje sam nagovorila i Tonija. Ozbiljno smo učili svaki dan barem po pola sata, nekada i sat. Možda sam malo opsesivna s tim da moram pričati jezik države gdje putujem tako da je stvarno sreća da smo odustali od Kine. Mama mi je rekla u kužini dok sam ponavljala kineski znaš da ljudi putuju I kad ne znaju jezik?
Isto sam bila presretna kad smo došli u Cancun I shvatili da je prva osoba s kojom smo popričali Čeh iz Praga. Tu sam se ponosno prebacila na češki. U nekim rečenicama sam samo pričala hrvatski s češkim naglaskom, al dobro mi je zvučalo i mislim da smo se razumjeli.

U svakom slučaju, ubrzo nakon što sam krenula s kineskim, promijenili smo destinaciju. Odluka je pala – samo španjolski. Odlučili smo se za zemlje Srednje i Južne Amerike u kojima se isključivo priča španjolski. Odnosno – izbacili smo Brazil (ipak on zauzima gotovo pola Južne Amerike).
Isto tako, te države su najjeftinije na cijelom kontinentu pa je i taj faktor odigrao značajnu ulogu.

Na kraju, najvažnije je to da smo odabrali dio svijeta koji bi trebao zadovoljiti sva naša osjetila i ubiti znatiželju. Bogata ostavština kulture Maja prostire se kroz cijeli poluotok Yucatan, pa dalje kroz Belize i Gvatemalu. Ulice šarenih zidova i kolonijalna arhitektura obilježavaju gotovo svaku od država srednje Amerike. Gvatemala je poznata po svojim vulkanima. Negdje sam pročitala da ih ima čak trideset I tri! U Nikaragvi nam je zagarantirano surfanje na njenim dugim pješčanim plažama, planinarenje po planinama na otoku Ometepe na jezeru Nikaragva, pa onda još vulkana. Za Kostariku piše da je najsretnija zemlja Latinske Amerike. Osim toga, za Kostariku je poznato da je jedna od naj bioraznolikijih zemalja na svijetu i to me posebno veseli. Što više različitih životinja sretniji život. Panamu planiramo samo preletjeti da bi se našli u Kolumbiji. Kolumbija je osim kokainom bogata džunglama, nacionalnim parkovima i kolonijalnim gradovima. Amazonskom prašumom nastavljamo dalje za Ekvador i svoje putovanje planiramo završiti u Peruu.

Ovo su samo šturi opisi s intereta, a dalje ću kroz svoje priče pokušati ispričati priču svake države onako kako smo je mi doživjeli. I to će opet biti samo naš doživljaj jer na kraju ono što je za nekoga avantura, za drugoga je strah. Neki vide bijedu, drugi u istom vide nadu. Jednome je nešto ružno, a drugome je samo drugačije. Ja ću pričati svoju priču i nadam se da će mi se svidjeti. A sada, vraćam se u Mexico. 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s