Chinguetti

-Dobro jutro, jesi se naspavala?
-Jel ti možeš virovat da smo mi tu Toni?
-Mogu!IMG_2607
Na Abdulovoj prostirci, sakriveni u visokoj dini, probudili smo se u Sahari. Nosova hladnih od nježnog pustinjskog vjetra ležali smo pokriveni dekom na mekanom pijesku i čekali pospano da izađe sunce i ponovo nas ugrije. Nestala je zadnja zvijezda, a nebo je dobilo boju pa smo se popeli na dinu da vidimo kakvo je sunce kad se probudi u pustinji. Sjeli smo umotani u deku na vrh dine, a dole ispod nas Abdul i Muhamed već su kuhali čaj.
-Vidi Toni, hijene!
-Martina to su koze.IMG_2609         Doručkovali smo u Sahari kruh što je Muhamed pekao u vrućem pijesku, popili stotu šalicu čaja i uputili se nazad petnaestak kilometara da izađemo iz pustinje i napustimo čarobni Chinguetti.IMG_2610-Ti si prva Europljanka koju sam vidio da ima bijelu kožu i crnu kosu! Jako lijepo! Zaletio se prema meni mršavi čovjek, dugih ruku i nogu izgledao je kao zabavljač u cirkusu. To je bio prvi dan da smo došli u Chinguetti. Nastavio je koračati u mom ritmu kao da smo se dogovorili da zajedno nastavimo dalje.IMG_2611
-Mi idemo nešto pojesti u Auberge Zarga.-Pristojno sam pokušavala objasniti da nam ne treba vodič.
-Da, da, znam ja to! Ja sam Abdul, čekao sam tu ispred dok vi ne dođete. Vlasnik sam odmarališta Zarga.
Ljudi u Chinguettiju znali su da dolazimo prije nego smo stigli ušetati u grad.IMG_2612
-Ovo je sedmi najsvetiji islamski grad, utvrđen davne 777. godine!IMG_2613
U 13. stoljeću grad je postao glavno trgovačko središte kao raskrižje Afrike i Mediterana. Tada je i izgrađena velika Džamija i smatra se da je minaret ovakve arhitekture drugi po redu najstariji u islamskom svijetu, a da se još uvijek koristi!IMG_2614
Ozbiljnim glasom, tvrdim engleskim naglaskom, pričao je naučenu priču kao da recitira pjesmicu.
-Danas za ručak imamo omlet! -Brzo se prebacio na hranu.
Sjeo nas je Abdul na madrace postavljene na pod prazne prostorije koja je igrala ulogu blagovaonice. Pojeli smo omlet, a Toni je napunio moj tanjur komadima luka koji su bili jedini prilog.IMG_2615
-Večera će biti puno bolja! Radit ću tradicionalno jelo iz Chinguettija!
Dogovorili smo večeru u osam. Večera u osam i ručak u jedan, danas i svaki drugi dan našeg boravka u ovom svetom gradu. Upozorio nas je da ako želimo ukusno jelo, moramo doći par sati ranije do njega i predati mu novce kako bi on kupio namirnice. Mi bi šetali i gubili se u malim ulicama, a Abdul bi kuhao.IMG_2617IMG_2616IMG_2199-O ca va, ca va! -Skakutao je od sreće kad bi nas vidio.
-Večeras imamo palačinke s mrkvom i mesom.IMG_2623Abdul je izvadio sebi na tanjur dvije palačinke, složio preko njih komadić lešo mesa, malo mrkve i krumpira pa prelio sve juhom.
-Prvo ću vas zamoliti da operete ruke! -Položio je pored nas malu posudu s vodom i prezentirao pranje ruku. Nakon toga je prstima kidao palačinku i komade povrća motao u nju.
-Svi Mauritanci jedu rukama? Pitala sam ga dok sam se mučila priborom ugrabiti komad palačinke i lešo mesa.
-Da,da!- Kimnuo je potvrdno, uzeo komad hrane i prebacio ga na moj tanjur.
-Dosta, hvala, ne mogu više! -Pogledao me ozbiljno i nastavio vaditi na moj tanjur, uopće me nije slušao.
-Čula sam da žene u Mauritaniji jako puno jedu. -Nisam znala kako pristojno započeti taj razgovor.
-O da da, jako puno! Moja beba mora popiti tri ili četiri litra mlijeka na dan i zdjelu couscousa uz svaki obrok. Ako beba ne jede dovoljno onda imamo štipaljku kojom je štipnemo po ruci da jede! -Smijao se dok je pričao tu strašnu priču.
-A muškarci, koliko oni jedu?
-Muškarci jako malo jedu, žene puno više. S deset godina, ako je dovoljno debela, spremna je za udaju. Moja žena je imala dvanaest godina kad sam je oženio, bila je dosta debela.
Slušala sam o drugačijoj kulturi podsjećajući se na svijet iz kojeg dolazim. Svijet u kojem Anoreksija i Bulimija peru crijeva i glave mladim ženama, a centimetri stvaraju ljestvice na kojima se u brojevima mjeri ljepota. Sjetila sam se svih večera za kojima će muškarac pojesti za ženom jer ona ‘ne može više’ i svih asocijacija koje smo zalijepili na pojam žene. Bilo mi je jasnije u tom trenutku koliko je svijet plastičan i koliko smo zapravo slobodni da ga formiramo baš onako kako mi želimo.
-Volio bih vas pozvati sutra na večeru kod mene, moje sestre će Martini napraviti hennu kao dar.
Kada bi pala noć u Chinguettiju, samo bi molitva i koji krik djeteta ili koze bio znak da je grad živ jer bi se put ispred nosa pretvorio u crnilo dok bi neka mala lampa u daljini osvijetlila jedva prag ispred plavih vrata što bojaju kuće boje pijeska.
-Tu ja živim.
Iza zida koji je odvajao kuću od ceste, ušli smo u dvorište. Na betonu su bile prostirke, a na stepenici iznad, mala televizija vrtjela je program na arapskom. Nekoliko žena sjedilo je na podu i nezainteresirano za goste nastavilo voditi razgovore dok je mladi Arapin ispred televizora kuhao čaj. U visini stepenice stajala je kamena kućica s četiri zida pokrivena krovom od slame. Nekoliko velikih otvora u zidu, kroz koje se mogla vidjeti cijela unutrašnjost, ukrali su funkciju ulaznim drvenim vratima koja su mrtvo visjela kao da se nikad nisu zatvorila. Pogled prema unutra nije bio različit od onoga što smo vidjeli vani, par prostirki i koji jorgan. Negdje ubijen mirisom mokraće iz zahoda probio se do nas miris večere. Abdul je bio najgori kuhar, al’ za svako jelo smo kimali glavom i udarali po stomacima u znak da je jako ukusno. Bilo je jeftino, a mi gladni. Na prostirki ispred kamene kuće ležala je malena beba. U dubokom snu nije se micala, osim kad bi izdahnula duboko kao da priča s nebom s kojim se stopila jer ništa nije bilo između njih. Zvijezde su kao šibice svijetlile nad krevetom na tvrdom, ali toplom betonu. Vjetar joj je ljubio dlačice na pupastom vratu, dijelila je komade zraka s mačkom i sanjala iste snove kao svaka druga beba.
Svileni kreveti i najudobnija kolica, sobe u bojama, nove igračke, bakcili i alergije, sve je bilo izmišljeno i nestvarno, za djevojčicu što spava na betonu u Chinguettiju u Mauritaniji.
-One će ti sada napraviti hennu.- Tri žene su me sjele između sebe.IMG_2624
-Zna li netko od vas francuski?- Pogledala sam ih molećivim očima.
Nastavile su pričati na arapskom i nisu previše obraćale pažnju na moje gestikulacije. Ja sam šutjela, a one su zaposleno okretale moje ruke kako im odgovara. Uživala sam gledati ih i što sam manje razumjela o čemu pričaju to mi je bilo lakše usredotočiti se na njihove kretnje i ponašanje. U trenutku kada jezik izgubi značenje, sva druga osjetila se probude kako bi kroz male signale kreirala sliku osobe preko puta bez jedne razmijenjene riječi. Otišla sam kući noseći na rukama uspomene na žene iz Chinguettija.IMG_2625

-Moramo se ujutro ustati prije sunca da vidiš dine!
Probudila sam se prije jutarnje molitve ljubomorna na Tonija jer se družio s dinama prije mene. Bosi smo gazili po valovima od pijeska, a šarenice su mi dobile blijedo žutu boju.
-Primijetiš li zaobljenost dok gledaš u daljinu?
Istu smo sliku imali ispred sebe dok smo ležali na oceanu u Saint Louisu za moj rođendan. Ispred nas je bio toliki horizont bez ičega da ti prekine pogled u daljinu i tako te podsjeti da je Zemlja okrugla. Pijesak je sam formirao sliku ispred nas i uz malo vjetra koji je otpuhao sve iz glave, bilo je teško sjetiti se šarenila i buke svijeta, u pustinji koja ne govori.IMG_2626
-Ova knjižnica jedna je od najstarijih na svijetu. Iza ovih zidova krije se oko 6000 knjiga koje čuvamo još od devetog stoljeća. Tu se izučavao Kuran, ali i druge znanosti, kao što je pravo, medicina, astronomija…IMG_2627
Starac nas je gađao prašinom listajući spise stare tisuće godina. Izrecitirao je ljubavnu pjesmu i otpratio nas do izlaza. Na vratima, lica uokvirena u plavu maramu, čekala nas je strpljivo Fatima.
-Daj Martina kupi nešto u nje prati me već tri dana! Djevojka prodornih smeđih očiju gledala je u mene oštro i ljupko, odvažno mi pokazujući da nema namjeru odustati.
-Mi ćemo tu popiti čaj.
Toni, Indijac kojeg smo upoznali dan prije i Abdul, uputili su se popiti čaj kod Abdulova prijatelja. Fatimin dućan bio je odmah do njegovih vrata, a meni je iskreno falilo žensko društvo pa sam odlučila pokloniti malo pažnje upornoj djevojci.
-Možeš mi pokazati neke narukvice ako imaš.
Podigla je s poda škrinju i pokretom ruke bijelu boju pretvorila u crnu kada je kao snijeg očistila pokrivač od prašine. Izvukla je narukvicu i uz malo siline, provukla moju ruku kroz uski konopčić. Mislila sam da će se narukvica raspasti.
-Koliko košta?
-2000 ugija(5 eura).
Gledala sam u sitne crvene plikove od alergije na prašinu koji su izbijali između šarenih perlica.
-Imam i ovo, vidi! Brzim pokretom izvukla je maramu što je visjela sa zida i spretno me umotala promatrajući me kao svoje remek djelo.
-Ja bi ipak turban. Onako kako muškarci nose, evo onaj crveni.
Sjetila sam se vlaka, trebalo mi je nešto jače od ženske marame da se zaštitim od ugljena.
-Evo, sada si kao Toni!
Dogovorile smo cijenu za maramu, a Fatima me uhvatila za ruku već blago crvene boje.
-Ovo je dar! Ostani popiti čaj sa mnom.
Utopila sam sve alergije u šalici čaja koju smo podijelile.IMG_2628
-Jesi li udata? -Obzirom da se udavaju s dvanaest pomislila sam da je to prikladno pitanje.
-Nisam. INŠALAM. – Nasmijala se i nastavila prolijevati čaj okolo šalica. Nisam znala je li nespretna ili to radi namjerno.
-Mama mi je umrla kada sam bila mala pa ja moram brinuti o tati i bratu.
Smiješila se dok je pričala. Ton glasa nije odavao promjenu emocija, mirnoća je bila konstanta njene osobne prirode i izgledala je kao da se nikada nije pitala mogu li se stvari odvijati drugačije. Život se uvukao u posudu na polici u Fatiminom butiku, a sve brige su se pokrile prašinom, zakopale se tu i ostale sakrivene.
-Jesi li bila u nekom drugom gradu u Mauritaniji?
-Ne, samo u Chinguettiju. Nema novaca za odlazak.
Sjedile smo jedna preko puta druge, obe u dvadeset četvrtoj godini, podijelile smo popodne i pile čaj iz iste šalice. Jedna drugoj bile smo odraz onoga što smo mogle biti, samo je slučajnost odabrala na kojoj strani će sjediti koja. I dok sam bez suzdržavanja buljila u njene mirne oči dok je kuhala čaj, pitala sam se koju je i nagradila.
-Moramo ić Martina!- Toni je ušao na vrata i prekinuo nas u razgovoru.
-Ti si sretnik Toni! -Viknula mu je Fatima na francuskom i pogledala me prodornim pogledom. S tijelima koja se njišu sakrivena ispod teških tkanina, preplanule kože i gustih obrva poput štitnika iznad tamnih velikih očiju, žene u Mauritaniji nisu bile tipično lijepe. Noktiju u kojima već godinama spava pijesak, smijale bi se žutkastim zubima i rečenice bi im nekad zvučale kao pjesma zbog poetičnog arapskog koji zavara sluh. Nešto gipko i nježno je u načinu kako pričaju, u pokretima ruku dok pripremaju čaj i svaka gesta čini ih ljepšima, toliko da se na kraju zaljubiš u njih. Nose one snažno milijun tajni, ispod šarenih tkanina, bile su kao neispričane priče.

-Ovo je Muhamed, čovjek s kojim ćemo ići u pustinju. -Nego kako nego Muhamed.
Došetao je do nas čovjek s devom i pružio prvo ruku Toniju pa meni. Glava mi je bila umotana u turban i sve što se vidjelo bila su dva oka, a preko sebe sam imala dugu plavu haljinu kakvu nose muškarci. Bio je malo nesiguran dok mi je pružao ruku, inače ne pružaju ruku ženema nego samo muškarcima, al sam ja očito izgledala dovoljno dječački da ga zbunim i dobijem ruku čovjeka s devom.
Čekalo nas je nekih petnaest kilometara pješačenja po pustinji, a ako želiš odmoriti, sjedneš na devu.IMG_2629
Ja sam prva sjela na devu. Gledala sam joj njušku dok sam skakala gore dolje po sedlu koje je bilo tvrdo kao kamen. Nisam znala je li teže šetati dok ti se čarape skroz ne napune pijeskom ili jahati devu tako da svaki put kad skočiš nazad malo nažuljaš trticu na istom mjestu dok se ne stvori rana.IMG_2630
-Ma nemam pojma, kad sam tek sjela bilo mi je udobno, sad doslovno umirem. Aj ti malo.
Tako smo se ja i Toni izmjenjivali na najneudobnijoj sjedalici, a deva je trepavicama kao palmama mahala vjetru i ništa joj nije remetilo ritam.IMG_2631
Nebo je bilo nemoguće lijepo. Mislim da nikada neću vidjeti ovako nebo, nikada više. Zvijezde izgledaju kao da će se sve srušiti na nas dok u kotlu ključa čaj.
-Želite li da posjetimo obitelj nomada? -Već je bila noć i žvakali smo datulje.
-Sada? Pa može…-Nisam bila sigurna u kojem smjeru bi se trebali kretati po mraku i gdje je uopće ta jadna obitelj u mračini od pustinje.
-Da, da, bolje sada da popijemo s njima čaj.
Pratili smo Muhameda i Abdula s malom svjetiljkom dalje u pustinju u potrazi za obitelji nomada.
-A fuck! -Toni je spustio pogled prema dolje i ugledao milijun loptica koje je neka deva ili puno više njih, ostavilo za sobom. Bila je to staza od loptica, a Toni je bio bos. Meni je bilo zabavno.
-Salam aleikum! -Tri žene sjedile su ispred šatora i kuhale čaj. A šta bi drugo radile…
U mraku sam svakoj pružila ruku, ne i Toni, i pozvale su nas da sjednemo.
-Obitelji nomada ne priznaje novac. Oni samo mijenjaju stvari, najčešće devino ulje mijenjaju za hranu.
Nisam znala da deva ima ulje, a kad sam vidjela kako razgrću nakit na pod čim su me vidjele, počela sam sumnjati i u teoriju o novcu. Popili smo tri šalice čaja jer sve manje nije pristojno, one su pojele prstima ispred nas večeru, a ja sam ih pozdravila s narukvicom više na ruci. Vratili smo se prateći stazu od loptica, bilo je oko devet sati, vrijeme za spavanje kad si u pustinji i nemaš Internet ni svjetlo da čitaš knjigu.
-Najbolje je spavati u dinama. U dinama spavate dva ili tri sata i više vam ne treba jer nema buke, nema ljudi, budete brzo odmorni.
Abdul nam je pružio prostirku i deku bez previše zanimanja gdje ćemo na kraju spavati.
Ispred nas je pozirala velika dina, bila je tako ravna i visoka da je izdaleka izgledalo kao da je povućena crta između nje i neba, a neke zvijezde kao da su se naslonile na meke rubove od pijeska.IMG_2632
-Laku noć.
-Laku noć Toni.
Još dugo nakon toga nisam zaspala jer sam za san trebala prvo biti budna pa sam se dugo u noć, buljeći u zvijezde, pokušavala probuditi, iz stvarnosti koja je previše ličila na san.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s